Ultimo aggiornamento: 26 May 2021

Stipčević V.B.

Hrvatskoglagoljska Knjiga o Esteri (Croatian Glagolitic Esther)

A cura di Horvat, R., - Matica hrvatska, Zagreb 2012

Monografija o hrvatskoglagoljskoj Knjizi o Esteri utemeljena je na filološkim i tekstološkim analizama te na kritičkim izdanjima Esterinih tekstova u glagoljskim izvorima.
Prema autoričinim istraživanjima čitanja iz Knjige o Esteri nalaze se u dvadeset i dva rukopisna i tiskana glagoljska brevijara iz razdoblja od 13. do 16. stoljeća.
Najduže lekcije, sedam od izvornih šesnaest glava, nalaze se u četirima brevijarima: Vatikanskom brevijaru 5 iz pol. 14. stoljeća, Brevijaru Vida Omišljanina iz 1396, Moskovskom brevijaru iz 1442/1443. i u II. novljanskom brevijaru iz 1495.
Tekstološkom usporedbom svih brevijarskih tekstova autorica je utvrdila dvije matice hrvatskoglagoljskoga prijevoda Estere. Prvoj matici pripadali bi dulji tekstovi u II. vrbničkom i Brevijaru Vida Omišljanina iz krčko-istarske skupine brevijara, te kraći tekstovi u brevijarima Vb1 Pad MR161 Mavr Pm Drag Vat10 Dab SP Bar Broz.
Drugoj matici pripadali bi dulji tekstovi u Vatikanskom brevijaru 5 i Moskovskom brevijaru iz zadarsko-krbavske skupine brevijara, te kraća čitanja u brevijarima Oxf Vat19 Brib N1 Lab2 PtBr. Esterin tekst u II. novljanskom brevijaru pripada prijelaznoj skupini, vrlo je dobar predstavnik i jedne i druge matice, kvalitetno je tradiran te je predstavljen kao osnovni tekst u transliteriranom latiničkom kritičkom izdanju brevijarske Estere.
Autorica je ustanovila da se kratke Esterine lekcije iz 13. glave nalaze i u devetnaest rukopisnih i tiskanih hrvatskoglagoljskih misala iz razdoblja od početka 14. stoljeća do 1531. godine.
U transliteriranom latiničkom kritičkom izdanju izdala je Esterin tekst iz Vatikanskoga misala Illirico 4, s varijantama iz svih drugih misala.
Tekstološkom analizom autorica je utvrdila da hrvatskoglagoljske Esterine verzije pripadaju mlađim biblijskim prijevodima, koji su nastali prema latinskim liturgijskim predlošcima.
Latinski predlošci glagoljskih prijevoda bili su najbliži kodeksima »pariške Biblije« iz 13. stoljeća. Jezične i stilske osobine hrvatskoglagoljskih tekstova Estere, prema autoričinim zaključcima, pokazuju da su hrvatski prevoditelji vrlo uspješno prenijeli glagoljsku biblijsku tradiciju u novi prijevod, a postoji i velik broj primjera hapaks legomena.
U studiji su pridodani Rječnik Estere u brevijarima i Rječnik Estere u misalima u kojima hrvatskocrkvenoslavenskim leksemima odgovaraju latinske paralele.
Predstavljene su i obrade priče o Esteri u neliturgijskim zbornicima, Vinodolskom zborniku s početka 15. stoljeća, Petrisovu zborniku iz 1468. godine i u Grškovićevu zborniku iz 16. stoljeća, koje su nastale su u tradiciji patrističke i srednjovjekovne kršćanske literature.
Monografija o Esteri u glagoljskim spomenicima je doprinos istraživanju i rekonstrukciji hrvatskoglagoljske Biblije, kao i tekstološkom proučavanju hrvatskoglagoljskih brevijara i misala.

A cura di Vlatka Gott