Ultimo aggiornamento: 26 maggio 2021
Scheda a cura di: Vesna B.S.
Series: Stoljeća hrvatske književnosti, knj. br. 115
Monografija
o hrvatskoglagoljskoj Knjizi o Esteri utemeljena je na filološkim i
tekstološkim analizama te na kritičkim izdanjima Esterinih tekstova u
glagoljskim izvorima.
Prema
autoričinim istraživanjima čitanja iz Knjige o Esteri nalaze se u dvadeset i dva
rukopisna i tiskana glagoljska brevijara iz razdoblja od 13. do 16. stoljeća.
Najduže lekcije, sedam od izvornih šesnaest glava, nalaze se u četirima
brevijarima: Vatikanskom brevijaru 5 iz pol. 14. stoljeća, Brevijaru Vida
Omišljanina iz 1396, Moskovskom brevijaru iz 1442/1443. i u II. novljanskom
brevijaru iz 1495.
Tekstološkom
usporedbom svih brevijarskih tekstova autorica je utvrdila dvije matice
hrvatskoglagoljskoga prijevoda Estere.
Prvoj
matici pripadali bi dulji tekstovi u II. vrbničkom i Brevijaru Vida Omišljanina
iz krčko-istarske skupine brevijara, te kraći tekstovi u brevijarima Vb1 Pad
MR161 Mavr Pm Drag Vat10 Dab SP Bar Broz.
Drugoj
matici pripadali bi dulji tekstovi u Vatikanskom brevijaru 5 i Moskovskom
brevijaru iz zadarsko-krbavske skupine brevijara, te kraća čitanja u
brevijarima Oxf Vat19 Brib N1 Lab2 PtBr. Esterin tekst u II. novljanskom
brevijaru pripada prijelaznoj skupini, vrlo je dobar predstavnik i jedne i
druge matice, kvalitetno je tradiran te je predstavljen kao osnovni tekst u
transliteriranom latiničkom kritičkom izdanju brevijarske Estere.
Autorica
je ustanovila da se kratke Esterine lekcije iz 13. glave nalaze i u devetnaest
rukopisnih i tiskanih hrvatskoglagoljskih misala iz razdoblja od početka 14.
stoljeća do 1531. godine.
U
transliteriranom latiničkom kritičkom izdanju izdala je Esterin tekst iz
Vatikanskoga misala Illirico 4, s varijantama iz svih drugih misala.
Tekstološkom
analizom autorica je utvrdila da hrvatskoglagoljske Esterine verzije pripadaju
mlađim biblijskim prijevodima, koji su nastali prema latinskim liturgijskim
predlošcima.
Latinski
predlošci glagoljskih prijevoda bili su najbliži kodeksima »pariške Biblije« iz
13. stoljeća. Jezične i stilske osobine hrvatskoglagoljskih tekstova Estere,
prema autoričinim zaključcima, pokazuju da su hrvatski prevoditelji vrlo
uspješno prenijeli glagoljsku biblijsku tradiciju u novi prijevod, a postoji i
velik broj primjera hapaks legomena.
U
studiji su pridodani Rječnik Estere u brevijarima i Rječnik Estere u misalima u
kojima hrvatskocrkvenoslavenskim leksemima odgovaraju latinske paralele.
Predstavljene
su i obrade priče o Esteri u neliturgijskim zbornicima, Vinodolskom zborniku s
početka 15. stoljeća, Petrisovu zborniku iz 1468. godine i u Grškovićevu
zborniku iz 16. stoljeća, koje su nastale su u tradiciji patrističke i
srednjovjekovne kršćanske literature.
Monografija
o Esteri u glagoljskim spomenicima je doprinos istraživanju i rekonstrukciji
hrvatskoglagoljske Biblije, kao i tekstološkom proučavanju hrvatskoglagoljskih brevijara
i misala.
A cura di Vlatka Gott
Link